Blic povijest

Početkom 7. st. Hrvati osvajaju provinciju Dalmaciju i njeno srediste Salonu. Ilirsko i romanizirano pučanstvo povlači se u unutrašnjost Balkanskog poluotoka, gine u borbama ili se pomalo asimilira. Povijesna je činjenica da je današnja BiH, koja je vještački priznata Sanstefanskim mirom 1878., od naseljavanja Hrvata 626. bila samo hrvatska zemlja. Na području tog dijela Hrvatske po popisu 1462., godinu dana prije nego je okupirana od Turske, bilo je 750 tisuća katolika, 25 tisuća pravoslavnih i 90 tisuća ostalih. (http://www.ganganet.net/karlorotim/obrana%20herceg-bosne_1.htm)
Inače Zelena pećina povrh vrela rijeke Bune u Blagaju kod Mostara je najstarije ljudsko naselje u široj okolini Mostara i potječe iz mlađeg kamenog doba. O željeznom dobu govore nam grobovi - tumulusi, gomile kojih je u mostarskoj kotlini bezbroj. Ostaci rimskog grada u Baćevićima i rimskih naselja u Cimu i Bijelom Polju svjedoče koliko je ova kotlina bila privlačna za život. A o dolasku Hrvata govore nam srednjovjekovne nekropole. Najbolje očuvani srednjovjekovni grad je onaj Herceg Stjepana, smješten na povisokoj stijeni iznad današnjeg naselja Blagaja.

Prvi pisani trag o Mostaru potječe iz 1452., i u njemu se spominju dvije kule i viseći lančani most. Ime je to naselje od 19 kuća najvjerojatnije dobilo po čuvarima mosta – mostarima. Okupacijom Hercegovine 1466. Turci zauzeše i naselje pored lančanog mosta na Neretvi - Mostar. Stari lančani most je 1481. zamijenjen novim, drvenim. Od 1557. do 1566. po nacrtima graditelja Hajrudina domaći majstori su na mjestu drvenog mosta sagradili kameni most raspona 29 m i strijele luka 12 m - Stari most. (http://www.hic.hr/dom/383/dom08.htm)

Prema bizantskom caru Konstantinu Porfirogenetu, na području Hercegovine bile su tri ranosrednjovjekovne kneževine: Paganija, Zahumlje i Travunija. Prvi poznati knez u Zahumlju bio je Mihovil Višević (910. - 950.). Postoje izvori koji potvrđuju da od sredine 9. stoljeća Zahumlje i cijelo područje BiH pripada kneževini Hrvatskoj za Trpimira, a od 925. i hrvatskoj kraljevini.

Uspon bosanske države počeo je za Stjepana II. Kotromanića (1322.-1353.). On je zavladao i Humom, koji će dugo ostati u vlasti bosanskih vladara. Ipak, u 15. st. u Humskoj zemlji raste moć istaknutih velikaša, od kojih je za hercegovačku povijest najznačajniji Stjepan Vukčić Kosača. Iz ranoga srednjeg vijeka, vjerojatno iz 12. st., potječe čuvena Humačka ploča, spiralan natpis na ćirilici s ostatcima glagoljskih slova, danas u arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana na Humcu.

Četrnaesto i petnaesto stoljeće prepoznatljivo je i po stećcima, kamenim nadgrobnim spomenicima, od kojih je najčuvenija nekropola Radimlja kod Stoca…
Stećke i činjenicu postojanja Crkve bosanske čiji su pripadnici sebe nazivali Krstjanima, muslimanski povjesničari pokušavaju koristiti ne bi li iskonstruirali kontinuitet tzv. bošnjaštva.

Pojava Krstjana – katoličke hereze, nije nikakva posebnost nego samo jedan od oblika hereze (tj. krivovjerja) koje su za to vrijeme bile uobičajena pojava širom Europe. Stoga su naši Krstjani rezultat teoloških prepucavanja a nikako (kako to pokušavaju prikazati muslimanski povjesničari) posljedica nekih kvazi-nacionalnih poticaja u kojima bi se trebalo prepoznavati iskrice " bošnjačkog" identiteta.

Isto tako činjenicu postojanja srednjovjekovne bosanske države ne može se rabiti kao alibi koji daje logičnost novokreiranoj " bošnjačkoj " naciji. Bosanska država jest postojala ali s vladarima Hrvatima kao i jedno vrijeme srbijanskim vladarima. Pučanstvo je kršćansko (katolici, pravoslavni, krstjani) koje poslije Turske okupacije dobrim dijelom mijenja religiju ali ne i naciju sve do Titinog politički inspiriranog ozvaničenja Muslimanske nacije koje nije nimalo čudnije od današnje inačice te ideje. A kao ilustraciju gore rečenom, spomenut ću samo jednog od tih vladara čije bi ime trebalo pojasniti eventualne dvojbe: Hrvoje Vukčić Hrvatinić!